Nalazi se na sjevernoj strani splitskog poluotoka, u uvali Poljud u Kaštelanskom zaljevu. Splitski nadbiskup Pavao podigao je oko 1020. godine crkvu Sv. Marije Poljudske. Od polovice 11. stoljeća, crkvom su upravljali benediktinci iz samostana Sv. Stjepana na Sustipanu, a u 15. stoljeću dozvoljeno je franjevcima da uz zapuštenu crkvu podignu samostan. U 16. stoljeću napravljen je i klaustar sa četverokutnom kulom na zapadnom dijelu kao dio obrambenog sklopa koji je štitio crkvu i samostan od napada Turaka, a u 18. stoljeću zvonik oslonjen na južnu stranu crkve. Među ostalim vrijednostima u ovom izvanrednom kompleksu treba istaknuti oltarni poliptih čiji je sastavni dio najstariji poznati prikaz Splita, na slici venecijanskog majstora Girolama de Santa Crocea iz 1549. grad leži u rukama svog zaštitnika Svetog Dujma. Još je zanimljiviji rijetki prikaz islamskog proroka Muhameda, čiji lik se prema Kuranu ne smije prikazivati, na slici baroknog slikara Mihovila Luposignolija, kao jednog od 39 teologa koji raspravljaju o bezgrešnom začeću Djevice Marije.

Crkva i samostan Sv. Frane, smješteni na zapadnom kraju Rive, nastali su na starom ranokršćanskom lokalitetu, uz grob i malu crkvu Sv. Felicija, mučenika iz Dioklecijanova vremena. U 13. st. crkvu nastanjuju Mala braća sv. Franje. Od umjetnina u crkvi je najvrednije gotičko slikano raspelo Blaža Jurjeva Trogiranina iz početka 15. st., te sarkofag s prikazom Prijelaz preko Crvenog mora, djelo sakralne umjetnosti iz rimskog razdoblja. Pokraj crkve nalazi se franjevački samostan s klaustrom iz 13. stoljeća, te bogatom knjižnicom s oko 3000 knjiga, među kojima ima i onih iz 16. stoljeća. U crkvi i samostanu su i grobnice uglednih Splićana, poput oca hrvatske književnosti Marka Marulića, te jednog od najvećih hrvatskih političara Ante Trumbića, čiji je sarkofag rad Ivana Meštrovića.

Ova se mala, ali prekrasna crkva nalazi u predjelu Sutrojice, u blizini stadiona Poljud i splitskog brodogradilišta. Taj rano-srednjovjekovni (starohrvatski) arhitektonski spomenik građen je između 8. i 11. stoljeća, kao građevina šesterolisnog oblika i polukružnih apsida nanizanih uokolo nepravilne kružnice. Crkva svete Trojice upisana je u registar najvrijednije spomeničke baštine Republike Hrvatske, nulte kategorije. Prigodom restauracijskih radova 1948. godine otkriveni su ostaci građevine starijeg razdoblja koja se produživala prema istoku, a nađeno je i više ulomaka oltarne pregrade čiji luk predstavlja primjer predromaničke kamene plastike s geometrijskim pleternim ukrasima i uklesanim tekstom, a sada se nalaze u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Splitski kanonik i makarski biskup Nikola Bjanković je 1672. g. odlučio osnovati Filipinsku kongregaciju te podići crkvu posvećenu sv. Filipu Neriju. Na mjestu Papalićeve kuće uz koju su kupljene još dvije manje, koje je ustupio plemić Frane Soppe Papalić izgradnja crkve je započela 1679. Skromna pravokutna crkva završena je 1680. godine.

U sjevernom dijelu Dioklecijanove palače, u zidu iznad Zlatnih vrata nalazi se ranokršćanska crkvica Sv. Martina. Sadašnji izgled crkvice je replika ranokršćanske crkve iz 6. st, s predromaničkom oltarnom pregradom iz 11. st. Ova najmanja i jedna od najstarijih crkvica u Splitu široka je samo 1.64 metra i duga je 10 metara, i smatra se najočuvanijim sakralnim spomenikom iz antičkog doba. Prostor u kojem je smještena izvorno je služio kao prolaz za stražare koji su čuvali sjeverni ulaz u Dioklecijanovu palaču.

Ako postoji išta što Marjan, brdo-simbol na zapadu splitskog poluotoka, određuje bar jednako koliko i gusta borova šuma, bezbrojne staze i rekreacijski sadržaji ili srednjovjekovni labirint Varoša, onda je to niz marjanskih crkvica i kapela. Građene u vremenima kad je Marjan bio duhovno utočište Splićana koji su svoju kršćansku vjeru iskazivali hodočašćima svojoj svetoj gori, te su ponekad minijaturne crkve jedan od najvažnijih svjedoka kako se razvijao život u Splitu. Za ljubitelje hodanja u prirodi obilazak tog duhovnog prstena može biti i iznimna prilika za razgledavanje Marjana i uživanje u miru kojega to brdo nudi Splićanima i njihovim gostima.