Splitska je Riva svoj današnji oblik počela dobivati prije dva stoljeća, kada su Francuzi u vrijeme Napoleona vladali i ovim krajevima, rukom maršala Marmonta.
Do danas, ta je šetnica postala gradski dnevni boravak, najpopularniji i najvažniji javni prostor Splita. U međuvremenu je nekoliko puta promijenjen njen izgled, ali uvijek je bila obilježena spektakularnom scenografijom koju pružaju južna fasada Dioklecijanove palače, s ulazom u Podrume, pa kasnije podignute zgrade zapadno od Palače, potom franjevački samostan sa crkvom Svetog Frane, te palača Bajamonti Dešković i Lučka kapetanija na istočnom kraju.
Današnja Riva je pješački raj, kojega krasi neprekinuti niz kafića i restorana, idealno mjesto za ispijanje jutarnje ili popodnevne kave, ili za večernji izlazak i druženje s prijateljima uz piće.
To je pozornica splitskog gradskog života, na njoj se održavaju brojna kulturna i zabavna događanja, na njoj je Split dočekivao svoje sportaše nakon bezbroj velikih uspjeha, poput Gorana Ivaniševića, igrača Hajduka i Jugoplastike, olimpijaca… Riva je i politički forum, na njoj se desetljećima oslikavaju političke prilike u kojima Split obstoji kroz masovne skupove. Naravno, svoje najljepše ruho Riva dobija za Sudamje, svetkovine posvećene Svetom Dujmu, zaštitniku Splita.

Matejuška je stoljećima bila luka za brodice splitskih ribara, stanovnici Velog Varoša odatle su se otiskivali na more da bi prehranili svoje obitelji. I danas je tamo privezano na desetke brodica, mreže se suše, pripremaju se i prodaju mamci, a u blizini je i spomenik ribarima, velika udica. Matejuška je poznata i po druženjima zaljubljenika u njezine mirise i zvukove, moći ćete ih vidjeti dobro raspoložene okupljene oko gradela na kojima se peče ulov od toga dana, često uz pjesmu i vino. Kroničar Matejuške Edo Šegvić, koji je prije nekoliko godina bio autor projekta preuređenja lučice, kaže da je Matejuška unatoč rastu i razvoju grada ostala oaza sačuvane tradicije i zauzima posebno mjesto u srcima Splićana. Među mnogim pričama s Matejuške, posebno je dirljiva ona o Roku i Cicibeli, siromašnim ribarima koji su živjeli u ribarskoj brodici, živeći od povremenog rada i neuništive ljubavi.
Na Matejuški je nekad bio i dom veslačkog kluba Gusar, iz kojeg su splitski veslači odlazili po medalje na velikim natjecanjima, a u pedesetim i šezdesetim godinama taj je dom bio i popularni plesnjak. Nažalost, kasnije je srušen, ali je Matejuški preuređenjem vraćen život. Danas je ona jedno od najpopularnijih mjesta za okupljanje mladih Splićana, ali i njihovih vršnjaka turista, željnih druženja izvan kafića, uz neobavezno sjedenje na zidićima Matejuške, obično uz piće kupljeno u nekom od okolnih dućana. Zbog toga je ta stara lučica postala točka na kojoj se najlakše uspostavljaju kontakti između lokalaca i gostiju, u čemu uživaju i jedni i drugi. Ako netko ogladni, oko Matejuške otvoreno je mnogo restorana i konoba s izrazito opuštenom atmosferom, najpopularniji je mitski Fife, koji već godinama privlači sve koji su željni osjetiti duh mjesta na kojem provode godišnji odmor.

Iako osvajač, Napoleonov je maršal Marmont zaslužan za urbanizaciju dalmatinskih gradove, pa su ga Splićani zauzvrat imenom zadržali u najljepšoj splitskoj ulici. Marmontova ulica je ne samo lijepa već i povijesno sadržajna. U njoj je 1922. utemeljena biblioteka i čitaonica za frankofile, danas Alliance Francaise. U njoj je i prvo splitsko kino Karaman. U njoj je i jedinstvena ribarnica na koju ne slijeću muhe zbog mirisa sumpora iz obližnjih toplica. U njoj su i prekrasne secesijske zgrade Duplančić i Tončić, dok joj sjeverni dio kroz mletački bastion, uvire u arhitekturu teatra i crkve Gospe od Zdravlja. U njoj su i dva možda najpopularnija izložbena prostora u gradu, Salon Galić i Galerija fotografije, iz te se ulice ulazi na Prokurative kroz nekoliko prolaza. Od Rive do vrha Marmontove nižu se i brojne trgovine, pretvarajući ulicu u najvažniju shopping oazu u centru grada, a pri vrhu se natisnulo i nekoliko popularnih kafića i restorana. Duhovitu suvremenu fontanu, nazvanu Pirja, ne smije se preskočiti! Ona vas još uvijek tjera na pitanje: Što je umjetnik htio reći i poručiti?